Putopisi s kraja svijeta: Kia Ora

 photo glavna_zpsxkhukcu8.jpg

Drage čitateljice i čitatelji, Kia Ora ili Dobro Došli! Ova kolumna je nastala iz moje ljubavi prema putovanjima, mojoj “posvojenoj” domovini Novom Zelandu, i naravno želji da postanem dio zajednice Beauty & Mess bloga koji pratim od samih početaka. Nadam se da će vam ova kolumna biti zanimljiva i barem malo vam približiti ovu daleku, daleku zemlju. Krenimo!

 photo WP_20130830_15_31_12_SmartShoot_zpsxmyiqeti.jpg

 photo WP_20140626_14_00_48_SmartShoot_zpsmfrkb394.jpg

plaža Oreti

Prije 3 godine, krajem 2012. s 18 godina zamijenila sam svoju zagrebačku adresu s ovom novozelandskom radi studiranja, a sada kad sam diplomirala ovdje radim i živim u jednom malom mjestu na samom dnu južnog otoka. Novi Zeland je otočna država smještena u Tihom Oceanu ispod Australije i ustavna je monarhija čiji državni vrh čine britanska kraljica Elizabeta II i generalni guverner. Valuta je novozelandski dolar ($1 trenutno iznosi 4.7 kuna, ali često šeta i do 5 kuna), a minimalna plaća je $14.75 po satu.

Službeni jezici su engleski i maorski, iako vam iz iskustva mogu reći da se maorski rijetko, ako uopće, koristi u službenim ustanovama. Često se koriste maorski pozdravi, a maorski jezik se koristi tijekom određenih službenih funkcija i govora. Rijetko kad se doduše nađe netko bez maorskog podrijetla tko govori tečni maorski. Novozelandske vlasti se jako trude očuvati maorski jezik i običaje, što zbog tradicije što zbog činjenice da Maori i njihovi običaji privlače milijune turista godišnje.

 photo IMG_3062_zps2xdnqkvh.jpg

*Marae mjesto okupljanja/druženja Maora i njihovih prijatelja. Skidanje cipela prije ulaska u glavni dio marae je obvezno bez obzira tko ste.

Novi Zeland ili na maorskom “Aotearoa” (doslovni prijevod bi bio “Zemlja dugačkog bijelog oblaka”) se sastoji od sjevernog i južnog otoka. Wellington je glavni grad, ali Auckland je definitivno centar svega. Sve najbolje (ili nama poznate) trgovine se nalaze u Aucklandu, to je poslovni i turistički centar. Ako ste šopingholičar/ka ili zaljubljenik/ca u krpice ovdje se nećete dobro provesti. Naime, marke kao H&M, Zara, Mango itd. tek iduće godine izlaze na novozelandsko tržište i trgovine će im za početak biti samo u trgovačkim centrima u Aucklandu. Sva odjeća/obuća ako je neke malo bolje kvalitete (tipa neće se raspasti nakon tri pranja/nošenja) ovdje košta basnoslovno. Kozmetika, čak i ona brandova kao što su L’Oreal, Maybelline, Max Factor koji su kod nas prihvatljivih cijena i mogu se često naći na sniženjima, ovdje koštaju do dva puta više nego u Hrvatskoj. Na primjer, dok u Hrvatskoj L’Orealov tekući puder možete naći za 90-tak kuna ovdje će vas isti taj proizvod doći oko 170 kuna. Određeni proizvodi Max Factora ili Rimmela dosežu cifre preko 200 kuna! Trgovina kao što su DM, Muller ili Bipa nema i sve artikle preparativne/dekorativne kozmetike morate kupovati ili u preskupim robnim kućama ili većim lancima koji drže takve proizvode a koji često imaju jako limitiran izbor. Nedavno sam počela otkrivati njihove online shopove i to mi pomaže da malo uštedim, ali opet me jeftinije dođe da mami prebacim novac na račun i da mi ona kupi i pošalje sve što mi treba od dekorative (a u tom procesu sam uvijek svratila do ovog bloga i pregledala sve recenzije i komentare :D). Nikada u životu nisam mislila da će mi toliko nedostajati Essence ili Catrice, ali što bi sada dala da mogu barem jednom godišnje opustošiti njihove police!

 photo DSC01208_zpsscm5poq7.jpg

 photo WP_20140818_11_10_51_SmartShoot_zpscd9vqctn.jpg

 photo WP_20140818_11_14_02_SmartShoot_zpswygh2u4u.jpg

*Fun Fact: na Novom Zelandu ima više ovaca nego ljudi i više manje slobodno šeću posvuda. Po cesti, po gradu, pored piste na aerodromu… 

Novi Zeland je “melting pot” ili velika mješavina rasa, nacionalnosti, religija, jezika i kultura. Stanovništvo Novog Zelanda većinski čine potomci Europljana (maorski: pakeha) i Maori, starosjedioci Novog Zelanda koji su prema genološkim istraživanjima (i njihovim usmenim predajama) stigli s pacifičkih otoka. Danas Maori čine manjinu na Novom Zelandu i prema onome što sam ja imala prilike vidjeti nažalost nemaju jednaku kvalitetu života kao i potomci Europljana iako im država osigurava razne povlastice kao što su besplatno obrazovanje, profesionalno usavršavanje, novčanu pomoć i slično. Danas na Novi Zeland najčešće doseljavalju stanovnici pacifičkih otoka (Samoa, Tonga, Niue) i stanovnici više manje svake azijske zemlje koje se možete sjetiti. Čak i u manjim gradovima južnog otoka tijekom dana na ulici možete čuti valjda svaki jezik svijeta, ali ako osluhnete malo bolje primijetit ćete da se kineski čuje jednako često kao i engleski.

 photo WP_20140818_11_18_22_SmartShoot_zpshgwrpnk5.jpg

 photo DSC01725_zpsmbmdmj1f.jpg

 photo WP_20140819_11_58_44_SmartShoot_zpszfqkmph3.jpg

 photo WP_20140819_13_24_25_SmartShoot_zpsibeeaqqi.jpg

*Queenstown je mali grad i popularno turističko odredište na južnom otoku Novog Zelanda pored jezera Wakatipu koje je po procijenama nastalo prije 15,000 godina pomicanjem ogromnog glečera. Grad je sam po sebi bogat turističkim sadržajima ali je ujedno i “prolaz” koji vodi do nevjerojatnih prirodnih ljepota Novog Zelanda kao što su Fiordland, Milford Sound, Doubtful Sound, Te Anau, Mount Cook, Wanaka… U Queenstownu možete pronaći preskupe draguljarnice, dizajnerske dućane, luksuzne hotele i vile, ali i turističke sadržaje prihvatljivih cijena za nas obične smrtnike.

Iako bi se po fotografijama moglo činiti da je klima južnog otoka Novog Zelanda sunčana i ugodna ne dajte se prevariti, ja sam samo birala fotke onih rijetkih sunčanih dana. Prije dva tjedna izmjerena je najviša temperatura od 1970.-ih i to punih 28C. Ljudi su padali u nesvijest od vrućine, a ja od sreće da prvi put u 3 godine mogu obući kratke hlače i sandale. Ovdje se sezone doslovno mijenjaju u jednom danu. U 8 ujutro treba vam zimska jakna, do podneva ste u kratkoj majici, a u 4 možete navući kabanicu i gumene čizme zato što kiša počne padati u tolikim količinama da mislite da će te naći Noinu arku u dvorištu kad se vratite kući. Sva ta kiša meni pogoduje samo u jednom pogledu – nakon nje mogu “uloviti” najljepše fotografije svijeta koji me okružuje.

 photo DSC01196_zpsoe6bvafa.jpg

 photo DSC01195_zpsfzrumunx.jpg

 photo WP_20150321_003_zps0pb9f6iy.jpg

*Duga iznad Invercargilla

Novi Zeland je kao što sam već spomenula multikulturalna zemlja s mnogo pomiješanih priča, kultura i običaja. Većina Novozelanđana je veoma pristojna, tolerantna, otvorena prema drugim ljudima, kulturama, vjerama i običajima. Cijeni se pristojnost, poštenje, obrazovanje, rad, trud i želja da svojim talentima doprinesete ne samo svojem boljitku već i boljitku ljudi i zajednice u kojoj živite. Poduzetnički duh, kreativnost, inovativnost i komunikacija s drugima je nešto što traži većina poslodavaca bez obzira na industriju ili poziciju za koju se prijavljujete. To je moguće zato što obrazovne ustanove komuniciraju s poslodavcima i studiranje se uvijek sastoji od teoretskog i praktičnog dijela kako bi se omogućilo popunjavanje deficitarnih radnih mjesta. Država pruža razne vrste financijske pomoći studentima, a to uključuje jednostavno dobivanje studentskog kredita s odgodom plaćanja, studentskog džeparca i generalno niske cijene studiranja na određenim fakultetima u manjim gradovima. Ovo se naravno odnosi samo na državljane Novog Zelanda i ljude s neograničenom dozvolom boravka (residents).

 photo IMG_2966_zpsgl4iwdyh.jpg

Nažalost i ovdje ima puno problema koji se sporo rješavaju. Alkohol i veoma rasprostranjena kultura opijanja je veliki problem za Novi Zeland i većina nesreća na cestama se događa zbog neprilagođene brzine koja je posljedica vožnje pod utjecajem alkohola ili droga. U manjim mjestima (kao što je grad u kojem ja živim) maloljetnička trudnoća je ogroman problem. Dosta djevojaka do 18. godine ima već po dvoje, troje djece i obično su samohrane majke koje nemaju priliku zaraditi dovoljno novca da se kvalitetno brinu za djecu koja onda doslovno žive u siromaštvu. Stanarina je jako visoka i plaća se tjedno (npr. za Queenstown je to do $750 tjedno za trosobnu kuću i to ne uključuje račune), grijanje bilo čime je jednako tako skupo, a hrana poput voća/povrća/mesa/mliječnih proizvoda je nažalost puno viša od cijene junk fooda i moje mišljenje je da je većini obitelji (pogotovo samohranim) nedostižno da se svaki tjedan zdravo hrane. Prema istraživanjima (i po onome što sam ja osobno vidjela) s ovim problemom se najteže nose Maori i doseljenici s pacifičkih otoka. Taj način života i prehrana znači da su djeca stalno bolesna i imaju velikih problema sa zubima zato sto neki roditelji dvogodišnjoj djeci daju Coca Colu u bočicu jer tvrde da im ne mogu kupiti formulu (ovo nije metaforički, vidjela sam to svojim očima i nisam mogla vjerovati). Neka djeca do treće godine imaju tako pokvarene zube da im u bolnici pod punom anestezijom vade kompletno sve zube, a onda nemaju zube dok im ne izrastu trajni zbog čega im naravno samopouzdanje padne na nulu jer ih je sram smijati se, govoriti itd. (ako vas zanima dokumentarac ili članci na temu proguglajte “Nigel Latta sugar”).  To je meni osobno jedna od najtežih stvari za vidjeti.

 photo DSC01138_zpswrkngtsu.jpg

Da ne završimo ovu kolumnu u depresivnom tonu malo ću vam ispričati što Novozelanđani vole raditi u slobodno vrijeme. Pošto je Novi Zeland prepun prirodnih ljepota i svakakvih čudesnih prizora nije ni čudo da oni najviše vremena vole provoditi vani i u prirodi. Ne zaziru ni od adrenalinskih sportova pa tako iskuse sve od bungee jumpinga, skakanja s padobranom, pentranja po planinama, do paraglidinga i razno raznih aktivnosti za koje meni moja majka uvijek kaže da će mi vratom zavrnuti ako sazna da sam tako nešto radila.

 photo WP_20140818_11_32_56_SmartShoot_zpsh4nxdlf9.jpg

*Paraglideri iznad Queenstowna

Vole se baviti raznim sportovima i najdraži im je, naravno, ragbi (rugby). Legendarni novozelandski ragbi tim All Blacks je bio i ostao neporaženi prvak svijeta u tom sportu. Na drugom mjestu je kriket koji je jedna od najdražih razbibriga svih uzrasta, a novozelandski kriket tim Black Caps je također u svijetskom  vrhu.

 photo pitch_zpsacemud1v.jpg

*Rugbi teren u Invercargillu

Kiviji puno rade, ali kada se zabavljaju puno i troše. Nije ništa neobično da se na jedan izlazak potroši i preko $100 (oko 500 kuna), a ako se ide tulumariti u susjedni grad ta cifra se samo penje. Puno se jede i pije po restoranima i kafićima iako vas jedan manji obrok s kavom košta oko $20 (oko 100 kuna), najjeftinija kava je približno $4.50 (oko 20 kuna), a alkoholna pića se kreću od $5 (oko 25 kuna) za čašicu žestice pa do $20 za koktele.

 photo coffee_zps2881220i.jpg

Putovanja su im također bliska srcu tako da većina Novozelanđana prije 25-te već “odradi” klasičnu rundu po Americi i Europi (popularna Contiki putovanja). Cijene avionskih karata od Novog Zelanda do drugih dijelova svijeta se kreću od $1000 (oko 4,700 kuna) na dalje, a između novozelandskih gradova od $200-$500 (940-2,350 kuna) što je užasno skupo, ali pošto Air New Zealand još uvijek ima monopol ‘ko neće, ne mora, kako bi se moja baka lijepo izrazila. Tim malim opažanjem došli smo do kraja prvog dijela kolumne. Hvala vam na čitanju i želim vam sretan Božić i sve najbolje u novoj godini, a do sljedećeg čitanja pogledajte još malo fotografija!

Još slika..

 photo 2013-06-06-299_zpsjg5cq0qx.jpg

Roger Sutton Boardwalk šetalište na estuariju Pleasure Bay-a

 photo DSC01585_zpsacurubiu.jpg

Riverton

 photo WP_20140330_13_54_03_SmartShoot_zpswbuyjhqr.jpg

Plaža “Sandy Point”

 photo WP_20130824_12_17_56_SmartShoot_zpsiecs6xh2.jpg

 photo slika-zajednicka_zpsxoxzjfca.jpg

 Tuatara je endemska vrsta reptila specifična za Novi Zeland. Henry (na slici) je najstarija poznata tutara koja je ove godine proslavila 118.-ti rodendan! / gore desno – grafiti u Queenstownu

 photo WP_20140818_17_20_25_SmartShoot_zpsurxsxcg9.jpg

Queenstown

 photo DSC01275_zpsszdsn0ek.jpg

Silvereye, ptica karakteristična za područje Novog Zelanda i Australije

Samo mala napomena, u ovoj kolumni su izražena moja osobna zapažanja i razmišljanja pa me zanima ako ste prije posjetili Novi Zeland kakva su bila vaša opažanja? Slažete li se s pročitanim i jel vam tekst bio zanimljiv?

 Do sljedećeg čitanja, Nina xx

About Nina Mikulek

Nina je zagrepčanka sa novozelandskom adresom. Diplomirala je hotelijerstvo i turizam, a voli daleka putovanja i velike aerodrome, zanimljive knjige i dobru kavu, trčanje i boks, lakove za nokte i ruževe za usta. Najveći gušt joj je upoznavanje novih ljudi i slušanje njihovih životnih priča i avantura.

9 Replies to “Putopisi s kraja svijeta: Kia Ora”

  1. Opasno sam se zagrijala za ovu zemlju bas radi tog nestvarnog krajolika. Gledam slike opet i opet i opet ???

  2. Ako ikad bude prilike definitivno bih htjela posjetiti NZ :) a sad zeljno iscekujem daljnje postove
    Lendoxia recently posted…Neutral with a pop of blueMy Profile

  3. Draga Nina neizmjerno sam uživala u tvojim fotografijama i razmišljanjima. Hvala!

  4. Jako mi se svidio post, podržavam daljnje pisanje istih :))

  5. Divne slike, rado bih otputovala negdje! :)

  6. Ovaj krajolik je nevjerojatan. Odmah dobijem želju negdje otputovati. Predivne slike!

  7. Bi li pisala kojom prilikom proceduru odlaska studiranja na Novi Zeland, to jest kome se obratiti i kako cijeli postupak ide (iz vlastitog iskustva)? Divne slike i odlično pišeš. :)

    1. Moze nema problema, upravo trazim inspiraciju za novi clanak :)

  8. Ciao Nina,
    Ja sam bio na sjevernom otoku, moje iskustvo je malo drugacije, ali sve u svemu lijepo si to napisala :)
    Nadam se da ce toga biti jos!
    Sretno :)

Leave a Reply

CommentLuv badge

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.