Porod – moje iskustvo

Dragi moji, ako me pratite preko društvenih mreža onda znate da mi/nam je 02.10. stigao najslađi paketić ikad kojeg smo nazvali Sara, a u današnjem postu napisat ću vam svoje iskustvo s poroda jer su upravo takve priče po netu meni olakšale pripremu za dan D.

Ono što uvijek treba imati na umu je da smo sve različite pa je i tako svaki porod različit. Nekome počinje ispadanjem sluznog čepa, nekome pucanjem vodenjaka, nekome trudovima, nekome dogovorenim carskim rezom, a netko ni ne skuži da se porađa praktički sve do 5 minuta do. Sve priče pa i moju uzmite kao tuđe iskustvo, koje ne mora i vjerojatno ni neće biti identično vašemu, ali svakako predlažem da čitate što više o porodu pa da se pripremite na sve scenarije i znate otprilike prepoznati kada je počeo.

Meni je ovo prva trudnoća, dugo željena, tako da sam pred kraj trudnoće bila jako izgubljena kako ću znati je li porod počeo. U principu stvar je vrlo jednostavna – kada porod krene znat ćete, samo osluškujte svoje tijelo. No, dobro dođe znati kako je kod drugih krenulo pa da znamo i kod sebe prepoznati slične simptome.

DISCLAIMER: Rodila sam u privatnom rodilištu što je jedna tema o kojoj svatko ima određeno mišljenje, a moje je iduće. Za zdravlje mi nikada nije bilo niti će ikada biti teško izdvojiti novac. Da, radi se o velikom iznosu, ali uz određena odricanja taj iznos nije nekima nedostižan. Svi mi imamo svoje prioritete – netko će podignuti kredit i kupiti auto, netko će s tim novcima otići na zimovanje/ljetovanje, netko će otići u bolji shopping, a ja sam odlučila izdvojiti za svoj porod, svoje zdravlje i zdravlje svoje bebe.

Ovim člankom ne umanjujem porode i kvalitetno medicinsko osoblje u bolnicama koje se prema ženama odnose s poštovanjem te im čin poroda učine ugodnim iskustvom. Ovim člankom želim ukazati na razinu usluge koju sve mi zaslužujemo jer smo ju sve mi već platile, same za sebe kako i jedna drugoj. U Hrvatskoj je na snazi solidarno zdravstvo (ova rečenica je bila krivo shvaćena pa ću sada objasniti na što sam mislila), a to znači da svi plaćamo određeni iznos za zdravstvo (iliti uzima nam se od plaće i raspoređuje). Znači, svi si međusobno sudjelujemo u troškovima javnog zdravstva i to je sasvim u redu u mojoj knjizi. Ono što mi nije u redu je koliko malo dobivamo za taj novac i s koliko malo smo zadovoljne. Da, ima lijepih priča poroda u bolnicama, ali ima i jako ružnih – po meni i jedna ružna priča je previše. Zašto, zato što zaslužujemo bolje, sve mi, ne samo one mi koje si to ekstra platimo jer smo mi to sve već platile da bi to dobile u sklopu bolnica. Po meni je neprihvatljivo da se babice/sestre/doktori deru na rodilje, po meni je neprihvatljivo da se ne objasni što se i zašto radi, po meni je neprihvatljivo da žena koja se porađa uz sebe ne može imati blisku osobu u svakom trenutku (osim onda kada bi ta osoba više smetala nego koristila, npr. u slučaju izvanredne operacije), po meni je neprihvatljivo da sestra ženi nakon poroda ne želi dodati novorođenče jer je ova preslaba da bi se sama dignula po svoje dijete, po meni je neprihvatljivo da nema wc-a papira u kupaonicama, po meni je neprihvatljivo da ženu u porodu nitko satima ne obiđe, po meni je neprihvatljivo da se žene pušta po cijele dane da se muče, po meni je neprihvatljivo da taj dan ženi nije najljepši u njezinom životu… I samo jedna žena koja je iskusila loš odnos u bolnici i neadekvatnu uslugu je previše. Ne krivim medicinsko osoblje (ima ih divnih, ima ih manje divnih kao i u svemu), mislim da se trude i rade najbolje što znaju u datim uvjetima. Krivim naš sustav koji je loš, korumpiran i koji ne misli ni na koga. Kada god u ovoj državi neka osoba treba lječničku pomoć, ma bilo kakvu pomoć, uglavnom se narod skupi i donira. Nedavno je bio slučaj s djecom iz Klaićeve za čije liječenje novca u proračunu nema, ma kako nema?! A za fontane, automobile dužnosnika, zastave i slične pizdarije uvijek ima! I zašto je nama to ok?! Zašto smo sretne kad izađemo iz bolnice žive sa živim i zdravim djetetom, zašto nam je loša usluga postala prihvatljiva samo zato što smo izvukle živu glavu? Mi to sve plaćamo i to ću ponavljati i ponavljati i ponavljati. Pogledajte si odreske plaće i pogledajte koliko novaca dajemo. I opet ću se osvrnuti na rečenicu koju je nekolicina vas krivo shvatila – kada netko nešto privatno obavi taj si tu uslugu sam plaća, a kada se ide u javnu ustanovu (u ovom slučaju bolnicu) to si svi međusobno plaćamo (ja vama, vi meni), ali uvijek se nađu neki koji prozivaju ove što si privatno plate, a ni iz njihovog džepa ni u njihov džep. Ne, mi koje smo otišle privatno nismo razmažene, nije nam novac s neba pao, neke od nas su se puno toga odrekle, neke imaju traume s poroda u bolnicama pa su spremne dati zadnju kunu.. – ali sve želimo isto, kvalitetnu uslugu, osjećaj sigurnosti te ljudsku riječ i empatiju. Voljela bih da mogu reći da se to može dobiti u bolnicama, ali nažalost to je više izuzetak nego pravilo, iako sve mi zaslužujemo porod kakav se nudi u privatnim rodilištima. Željela bih da se stanje u bolnicama promjeni, da se krene ulagati u prave stvari i da moje dijete jednog dana može takvu uslugu dobiti bez da mora ekstra plaćati nešto što je već (pre)plaćeno.

Moj porod

Porod mi je počeo na dan termina, a danima prije toga sam imala lažne trudove, tj. pripremne koji su bili dosta jaki, ali me nisu boljeli. Prema ctg-u penjali su se do 80, 100 i nisu bili pravilni.

01.10. oko 23 sati kad sam se taman otuširala i ušuškala u krevet da krenem gledati neki film/seriju jer sam bila premorena i jedva čekala zaspati samo sam čula zvuk pucanja i osjetila toplu vodu po sebi. Skočila sam iz kreveta kao da me grom opičio i zaderala se suprugovo ime. Da, u tom trenutku su mi se noge odsjekle i jedina misao bila je ajme, počeo je, nema natrag…

Tomislav je doletio u sobu jer je valjda pomislio da tko zna što se dogodilo, ali kad sam mu rekla da je vodenjak puknuo i on je promijenio par boja na licu. Pitao me što sad, a ja sam mu rekla daj mi par minuta da se saberem. Tako da sam par minuta hodala po sobi, pokušala sabrati misli i pripremiti se da porod kreće. Kad sam se pribrala, presvukla sam se i nazvala u rodilište. Rekla sam da mi je puknuo vodenjak, da je dosta vode izašlo te da ćemo krenuti prema njima i doći kroz nekih pola sata.

Torbu sam imala spremnu, tako da sam samo sebe trebala spremiti i krenuli smo put rodilišta. Trudovi su mi i dalje bili nepravilni i iako sam osjetila stezanje, nisam osjećala bol pa me je to malo brinulo. Brinulo me jer sam svugdje čitala da kada vodenjak tako pukne i dosta tekućine izleti da bi trudovi već trebali biti malo pravilniji i bolniji. Kada smo došli u rodilište primila nas je sestra, trebala sam se pomokriti te sam ispunila upitnik – sestra mi je čitala pitanja, a ja sam odgovarala. Zatim je došao dežurni doktor i pregledao me, bila sam zatvorena pa su nas smjestili u apartman i krenulo je čekanje (i igra živaca).

U apartmanu se dobije sve – od uložaka, ručnika, jednokratnih gaćica, spavaćica, šampona, sve sve. Jedino što vam treba je vaša kozmetička torbica – četkica za zube, pasta, proizvodi za njegu. Apartman se sastoji od privatne kupaonice, ležaja za vas, kauča za supruga/pratnju, mini frižidera, ormara, televizora i linije te prematalice za dijete (u njoj su svi proizvodi koje trebate za prematanje djeteta).

Prije pripremnih procedura za porod dobila sam formulare za potpisati – u principu dajete pristanke ako želite npr. epiduralnu, ako pristajete na carski rez ukoliko se pokaže potreba itd. Sve je unutar formulara detaljno objašnjeno te nakon što pročitate trebate potpisati da ste suglasni s navedenim postupkom.

Nakon toga je krenula pripremna procedura za porod, klasika – klistir, brijanje (ako treba) i stavljanje braunile. Za sve vas u rodilištu pitaju i objasne vam zašto vam rade to što vam rade, tj. pitaju vas za odobrenje. Želje oko poroda prođete već ranije u ginekološkoj ambulanti prilikom redovnih posjeta u zadnjim tjednima. Ja nisam imala nikakvih posebnih želja, samo da porodim zdravo dijete i da to sve prođe okej. Prepustila sam se njima i opravdali su moje povjerenje.

Nisam trebala brijanje jer sam to sama sredila, a klistir mi je došao kao ogromno olakšanje. Njemu sam se i veselila jer sam imala problem sa zatvorom danima prije poroda. Klistir uopće nije neugodan, brzo se obavi i poslije brojite pločice u wc-u, ali brzo prođe, barem meni je. Nakon toga su me prikopčali na ctg i pratili smo bebicu i moje trudove.

Suprug i ja smo si upalili telku, stvorili opuštenu atmosferu i čekali daljnji razvoj situacije. Svako malo bi me obilazile sestre, pitale kako sam, nudile vodu, pratile ctg. Svakih toliko bi me došao pregledati dežurni doktor da vidi je li se otvaram. Otvarala sam se sporo pa sam pristala na gel, a do 11 sati ujutro primila sam dvije ture. Trudovi su mi bili ”jaki” (jačina je relativna stvar, nekome su bolni 40, nekome 150), išli su do 160, 170, a ja sam ih prespavala :D, osim ako me doktor ne bi probudio. Osjetila sam ih kao stezanje, ne kao bol, a djelovali su smirujuće na mene. Svoje trudove bi opisala kao jedno stezanje u predjelu trbuha koje bi u svom vrhuncu bilo neugodno, ali ne i bolno. Moje menstruacije su puuuno bolnije jer je to jedna tupa bol koja neprekidno traje, dok trudovi imaju svoj početak, vrhunac i kraj. Oni su išli dosta pravilno kod mene, jedino sam se ja sporije otvarala, ali do jutra sam bila otvorena nekih 4 cm pa smo već počeli pričati o prebacivanju u rađaonu. Posjetio me anesteziolog, objasnio u detalje postupak za epiduralnu (koju sam ja tražila jer sam mislila da ću umirati od bolova s obzirom na sve priče kojih sam se naslušala) i slijedilo je daljnje čekanje.

Na zadnjem pregledu, doktor je ustvrdio da još uvijek imam dosta plodne vode te je zaključio da je moje prsnuće vodenjaka ipak bilo visoko unatoč velikoj količini vode koja je iz mene izašla. Opipao je bebinu glavicu i konstatirao kako se ne spušta već se vraća natrag gore. Ujutro me je posjetio dr. Podobnik sa sestrama, pitao kako sam te mi je rekao kako mi se glavica bebe nije spustila te da će me poslati na ultrazvuk da vide što se događa jer su mi trudovi dobri i jaki i trebala sam već biti u rađaoni. Negdje oko 11 sati ujutro sestra je došla po mene s kolicima te smo otišli na ultrazvuk, ovdje su kontrakcije bile jače (jer sam ipak primila dvije doze gela), ali i dalje nisu bile bolne. Na ultrazvuku su mi vidjeli čvrsto omotanu pupčanu vrpcu bebici oko vrata te je to bio razlog zašto se nije spuštala jer ju je vrpca vraćala natrag i dogovorili smo carski rez. Moram napomenuti da nije ugodno kada čujete da nešto ne štima, ali dr. Podobnik je bio toliko divan, rekao je kako svi protoci štimaju, da je bebica dobro i da nije ugrožena, ali da moram na carski (ja sam naravno prethodno dala pristanak). Ja sam iskreno tada već bila toliko umorna (i gladna) da bi pristala na sve. Odmah nakon ctg-a supruga i mene su odveli do operacijske sale (napominjem da je on bio sa mnom cijelo vrijeme, i na ultrazvuku, te smo i dobili sliku ultrazvuka na kojoj se jasno vidi omotana pupčana vrpca). Kada smo došli do operacijske sale moram priznati da su mi se noge odsjekle jer uopće nisam pomišljala da ću završiti na carskom. On je uvijek stajao u mojoj glavi kao nekakva opcija, ali sam svoj porod zamišljala kao vaginalni jer nije bilo nikakvih indikacija da bi mogla završiti na carskom. Tako da se nisam na njega pripremila, a štreber kakav jesam bolje bi mi bilo da sam malo više čitala o carskom i proceduri.

U sali su svi bili divni prema meni što me je opustilo, a supruga su poslali u drugu prostoriju da se presvuče. U sali vam to izgleda ovako nekako, hrpa doktora i sestara oko vas, skinu vas do gola, posjednu na hladni stol i kreće anestezija. Kod mene je bila spinalna koja je bolja opcija od opće (iako nekada carski završi i s općom anestezijom, ako se procijeni kao bolja opcija) – prvo vam doktor pripremi leđa, a vi se morate nagnuti/sagnuti prema naprijed, meni je sestra objašnjavala što moram i pridržavala me, iako sam u tom trenutku dobila trud pa nisam baš bila poslušna jer sam prodisavala kontrakciju. Pričekali su me i krenulo je bockanje koje u biti uopće nisam osjetila, a anesteziolog mi je cijelo vrijeme objašnjavao što radi i što bi mogla osjetiti. Nakon anestezije polegnu vas na stol, stave plahtu između vas i vašeg donjeg dijela tijela te prikopčaju na aparaturu (mjere vam otkucaje itd.). Dok mi suprug nije došao u salu, sestra je sjela pored mene, uzela mi ruku (vidjela žena da sam se pogubila) i krenula pričati sa mnom o random temama da mi zaokupi misli nečime drugim. Trudila sam se pričati s njom, ali jedina misao na tom stolu je bila samo da čujem Saru da zaplače i da kažu da je sve okej.

Spinalna anestezija je meni kao kontrol friku bila koma, moram priznati da mi nije bilo ugodno ne osjećati noge jer mislim što ako poželim pobjeći u nekom trenutku, alien obduction feeling :D. No, svi su bili stvarno divni prema meni te mi ulijevali veliko povjerenje i samim time me smirivali, koliko su mogli jer psiha ipak radi svoje. Od anestezije sam dobila treskavicu ili od svega pomalo, to mi je bilo presmiješno, nisam si mogla smiriti ruke. Suprug je ušao nakon što su me pripremili za carski i sjeo pored mene. Pričao mi je što rade, koliko je mogao vidjeti. Iskreno, voljela bih i da sam sama mogla vidjeti, nisam gadljiva, a ovako kada ležiš tamo i čekaš čini ti se kao vječnost iako sve to jako brzo ide. Mislim da sam u sali sveukupno bila nekih pola sata jer se u 11:37 rodila naša Sara. Od anestezije ne osjećate nikakvu bol, ali osjećate da vam se nešto radi i definitivno osjetite kada krenu vaditi dijete van, kao nekakav pritisak pa potom olakšanje. Taj tren, kada su oni nju izvadili i kada smo čekali da čujemo plač je vjerojatno najstresniji događaj u mom životu, iako sam znala da je sve okej, iako su svi bili super oko mene i pričali mi što rade, ali dok ju nisam čula i potom vidjela ja nisam mogla biti mirna. Nakon što je zaplakala, donijeli su je do mene, što je bilo presmiješno jer sam tada bila sva izvan sebe (tresla sam se pa su mi dali nešto za smirenje pa sam već lagano bila nadrogirana) tako da sam ju jedva normalno primila. Onda su ju uzeli, mene krenuli šivati te su nas prebacili u apartman. S obzirom na to da sam bila pod heavy drogama (meni je vrh kada uzmem Lekadol, tako da nisam navikla na nikakve lijekove za smirenje/bolove itd.) taj prvi dan mi je sav onako u magli, ali nakon što su nas smjestili u apartman vrlo brzo su i nju nam donijeli te sam ju uspjela podojiti prvi put.

Noge nisam osjećala još dobrih dva ili tri sata, a i sva sam bila u nekom knock out-u pa mi je to brzo prošlo. Jedno od sranja kod carskog je što ne možete jesti taj dan zbog eventualnih komplikacija. Tako da sam ja bila sva jadna jer nisam sad već jela dosta dugo, a cjelonoćni trudovi i sama operacija bome iscrpe čovjeka. Još kad je muž dobio ručak i sve je zamirisalo, mislila sam da ću ga poslati na hodnik da jede.

Od tada pa sve do izlaska iz rodilišta svako malo su me obilazile sestre te doktori u redovnoj viziti (ujutro i navečer). Svi su bili jako dragi, ljubazni i objašnjavali mi sve te odgovarali na svako moje pitanje. Zbog operacije sam primala antibiotike (cijelo vrijeme boravka + dobila sam antibiotike za doma), fragmin injekcije, infuziju (prvih 24 sata), nešto za bolove, Ketonale u ladici (koje nisam pila jer me nije boljelo) i ne znam što još. Taj prvi dan nakon carskog sam preležala u krevetu, a drugi dan su me pokušali dignuti iz njega. Prvi pokušaj nije bio uspješan jer sam bila sva omamljena pa sestra (divna sestra) nije htjela riskirati da se skljokam. Došla je opet nakon dva sata i ni tada nije išlo pa je odlučila da će me skinuti sa lijeka/lijekova protiv bolova koje sam primala preko infuzije jer je on doprinosio toj ošamućenosti. Treći put sam se uspjela dignuti, otići na wc, umiti se i to je bilo to, baš sam bila iscrpljena od svega. Dok se nisam dignula iz kreveta sestre su mi pomogle da u krevetu operem zube, sredile me malo vlažnim maramicama i presvukle, čisto da ne budem smrdljivi martin.

Bebicu su mi nosili kako sam tražila, a prvu noć su ju uzeli da se ja odmorim i hvala im na tome. Kod njih je pravilo da misle i na mamu i na bebu, dakle ako tražite bebu oni će vam je donijeti, a ako ih zamolite da ostane kod njih to će tako biti.

Potiču dojenje te sestre i pedijatrica stalno nude savjete i pomoć te vam apsolutno sve pokažu ako ih to tražite (od položaja, hvata itd.). Nisu nametljivi što je meni super jer sam o dojenju dosta čitala i pogledala sto i jedan tutorijal pa sam tu bila potkovana znanjem i trebala sam samo tu i tamo pomoć. Više mi je u biti smetao rez za dojenje pa sam trebala pomoć oko položaja i tu su mi jako pomogle. Ako pak odlučite ne dojiti neće vas nitko gledati poprijeko.

Nakon drugog dana sve je nekako postajalo lakše, treći dan sam se čak uspjela otuširati što je iznimno pasalo. Užasno mi je pomoglo što je suprug bio sa mnom cijelo vrijeme, pomagao mi je kod dojenja tj. dodavanja i namještanja Sare jer je meni bilo teško naštimati se, a da me nešto ne boli. Sestre su nam i pokazale sve oko prematanja bebe i njege pupka, a večer prije izlaska su nam pokazali kako kupati bebicu. Jako mi se svidjelo što ne forsiraju kemiju već naprotiv predlažu korištenje obične vode i ulja (maslinovo, bademovo itd.). Doma smo došli potkovani znanjem i prematali bebicu kao profići.

Dan u rodilištu vam izgleda ovako nekako – ako je bebica bila kod njih noć prije onda ju ujutro u 6 nose k vama na dojenje/maženje, ako je pak bila kod vas onda ujutro vas obiđu pitaju je li sve okej i ako treba ju uzmu, zatim ide čišćenje apartmana (dva puta dnevno, ujutro i navečer i po potrebi) te u 8 ide doručak (dan prije naručujete ručak/večeru, a doručak je uvijek isti), zatim ide vizita gdje vas doktori i sestre obilaze i pitaju kako ste, gledaju nalaze (vadili su mi krv ne znam koliko puta tijekom boravka pa vam u viziti kažu je li sve štima), zatim do 13 imate mir, a u 13 je ručak. Ako je bebica kod vas pitaju želite li da ju uzmu da u miru pojedete. Od 15 do 18 su posjete i tada vam mogu doći vaši najbliži. U 18 je večera, i negdje oko 20, 21 bude večernja vizita. U međuvremenu vas obilaze sestre/pedijatrica, daju vam terapiju, nose vam vodu/čaj itd. Uz krevet imate crveni gumb koji možete pritisnuti u bilo koje doba dana/noći ako nešto trebate. Mi smo ga uglavnom pritiskali kada smo htjeli Saritu ili kada sam bila žedna, a bila sam žedna kao pas.

Dan prije izlaska iz rodilišta išla sam na kontrolni ultrazvuk kojeg mi je odradio dr. Podobnik, objasnio mi je sve i rekao da je sve u redu te da sutra idem doma. Jedva sam dočekala te riječi jer koliko god nam je tamo bilo lijepo doma je ipak doma.

Na sam dan otpusta imate doručak, jutarnju vizitu te pedijatar pregleda bebicu i dođe do vas objasniti vam sve. U jutarnjoj viziti vam promijene flaster, prerežu krajeve konca (on će se sam razgraditi kasnije), objasne kako da si doma sami promijenite flaster (dobijete ekstra flaster prilikom otpusta) te objasne za antibiotike (dobijete i njih za prvih 24 sata) te odgovore na sva eventualna pitanja. U otpusnom pismu koje dobijete vam piše kompletan opis poroda plus lijekovi koje ste primali – što mislim da je bitno jer sam pročitala da u državnim rodilištima znaju sve i svašta napisati, često netočne informacije.

U cijenu poroda uključen je i prvi pregled bebice kod pedijatra, a vi sebe možete naručiti isti dan na pregled kod njih što mislim da je super jer u jednom dolasku obavite dvije stvari.

Porod mi je bio prekrasno iskustvo unatoč neočekivanom carskom rezu. Osoblje je divno te se svi prema vama odnose kao prema čovjeku, a ljudskost i stručnost im je stvarno na zavidnom nivou. Nije mi žao ni sekunde što sam odabrala roditi tamo i svakome bi preporučila ako si može priuštiti da ne oklijeva ni minutu. Mi žene zaslužujemo ovakav tretman, šteta je što ga moramo platiti unatoč tome što plaćamo svaki mjesec doprinose za zdravstvo.

I to vam je u principu to, moguće da sam nešto preskočila pa me slobodno pitajte ako imate bilo kakvo pitanje.

Ljubim vas :*

Članak nije sponzoriran niti kompenziran na bilo koji način, u njemu sam opisala svoje iskustvo bazirano na vlastitom sjećanju te sam možda neke stvari i preskočila/zaboravila. Mišljenje je moje vlastito :).

About Martina

Novinar po struci, u duši shopping ovisnik i bjuti zaljubljenik te mama male Sare.

17 Replies to “Porod – moje iskustvo”

  1. Bitno da je sve OK prošlo, Čestitam mama :) Rodila sam u Riječkoj bolnici koja nosi naslov prijatelji mame i bebe i tako mi je bilo. Nisam protezala veze premda su me svi uvjeravali da bi trebala. Divna sestra Marina zbog koje je sve išlo lakše…. I eto nju nikad neću zaboravit….na moje ja zbilja vise ne mogu…boli me nemam snage….ona me stisla za ruku i rekla hajde Samanta mi mamice izvučemo zadnju snagu i onda kad se čini da je nemamo više. Svima bi preporučila da muž bude u radaoni….meni je moj također ,Tomislav :) jako pomogao junački se držao….i na kraju zelen izašao iz radaone. A to da si nemajke….MOS mislit….eto ti primjera….moja trudnoća je bila OK….a brinula sam se….koliko sam citala tvoja je bila rizična…. Morala si se čuvat….ti si se onda napatila puno i previše prije poroda. Nekog boli puno….meni je bilo iskreno užas…. Nekoga manje…. Ali na kraju sve se isplati kad čuješ taj prvi plač :) Uživajte curke i čestitke mami i curki na tako hrabroj Mamici. Pusa iz Rijeke

    1. Hvala ti <3. Čula sam za riječko da je super, znam i dosta žena iz Zagreba koje planiraju roditi u riječkom. Voljela bih da je tako u svim rodilištima pa da sve žene dobiju tretman koji zaslužuju :). Divno je kada je oko tebe osoblje koje ti uputi toplu riječ i pobrine se da se osjećaš ok :). Moja trudnoća je bila koma, zato je porod super, valjda to tako ide :).
      Martina recently posted…Porod – moje iskustvoMy Profile

  2. S obzirom da sam gledala vaginalni porod i onaj na carski, nekako me ta ”neljudskost” u bolnicama totalno odbila od neke želje da ikada rodim u njima jer kao što kažeš to iskustvo mora biti lijepo – bez obzira koliko koštalo. Hvala ti na ovom postu, mislim da ću ga uzeti u obzir kada ću biti trudna (jednom) i da ću svakako ići gdje si ti išla.

    Curke uživajte i mazite se i pazite.

  3. Nek ste zivi i ti i beba, prelijepo ime i bitno da je beba uredu :) Malo previse u tekstu hvalis doktore i istices koliko su divni i ljubazni, jer je eto privatna poliklinika? Takvih doktora/sestara imas i u drzavnim ustanovama, naravno da je veca vjerovatnoca da su ljubazni u privatnim klinikama, jer im placas privatno…:D
    A oko recenice je izbio bauk jer stvarno zvuci pretenciozno, ti meni i nama NE PLACAS POROD, placam ga sama, jer radim i ja ili da ne radim osigurana sam preko zavoda za zaposljavanje/muza itd, pa nema potrebe da istices to, jer ne vidim da te iko napao sto se poradjas u privatnoj poliklinici, kad mozes priustiti sto ne bi!

    1. Pa kad mi je iskustvo bilo super pa sam htjela istaknuti :). Nisam napisala da plaćam već da sudjelujem, dodala sam objašnjenje. Žao mi je što je krivo shvaćeno :)

  4. Za 3000+EUR i treba da ti bude predivno iskustvo :D Bitno da je sve dobro proslo, imala si rizicnu trudnocu?, neka si isla na sigurno, uzivaj u bebici :D

    1. :D, slažem se.. Da, zoster na početku trudnoće, krvarenje, povraćanje do 6 mjesec trudnoće, teško sam uopće ostala trudna itd. Hvala ti!

  5. Za iduci prouci porod kod kuce,pa ces tek onda biti oduševljena uslugom, a najviše porodom i svime sto ti on podari. Čestitke na bebici 😍

    1. Hvala ti <3.. uh, uh, ne znam bi li se usudila rađati doma, možeš li podijeliti svoje iskustvo? :)

  6. Ja sam isto rodila na carski, ali planirani. Susretala sam se s toliko negativnosti da sam bila van sebe, sve dok mi doktorica anesteziolog na dogovoru nije rekla da trebamo biti sretni i zahvalni sto postoji porod carskim rezom jer to spasava zivote!!! Nitko nece raditi carski rez ako ne mora, a sto bi se dogodilo da nema drugog nacina? Od tada ne slusam druge i ne zelim da me dotice njihovo neznanje. A svi ti komentari proizlaze iz ogromnog neznanja i naklapanja. Neznanje i pametovanje nastavlja se i na dojenje. Ja sam toliko forsirala dojenje i tek kad sam drugi puta zavrsila na hitnoj zbog iscrpljenosti rekla sam dosta. A tek pametovanje oko dohrane! Odjednom su svi postali vrsni nutricionisti i ne samo to, razumiju se detaljno u sastav namirnica na molekularnoj razini. Buduci da sam studirala kemiju, znam koliko ju ljudi znaju pa mi nije jasno otkuda odjednom takvo prosvijetljenje. Isto tako, ne vidim razlog zasto bi netko trebao nekoga osudivati jer ima financijsku mogucnost roditi u privatnom rodilistu. Svatko ima svoje razloge. Zeljela bih da se promijeni predrasuda oko losih iskustava u bolnicama. Ja sam rodila u Petrovoj i mogu reci da sam dozivjela vrhunsku uslugu. Bez veza, poznanstava i slicnog. Na carskom su bili toliko ljubazni i dragi, anesteziologinja me cijelo vrijeme mazila po glavi i hrabrila. Svim sestrama svaka cast na trudu i predanosti. Moram priznati da nisam to ocekivala, bila sam spremna na sve osim toga. Ali unatoc tome, sjecam se jedne zene kojoj nista nije odgovaralo, a imala je isti tretman kao i mi sve. A takve su ocito najglasnije. Ocito teze dopire dobar glas do ljudi, nego los. Cestitam na bebici i sretno sa svim izazovima!

    1. I ja mislim da trebamo biti zahvalni što danas postoje određeni zahvati koji prije nisu i koji zaista spašavaju živote. Naravno da nitko nije lud ići na carski ako to nije nužno, ipak je to operacija koja nosi svoj rizik, a kasnije i duži oporavak. Mislim da ljudi vole dijeliti savjete, čak i kada nisu upućeni i kada ih se ni ne pita za mišljenje, ali čisto da nešto kažu.

      Eh, osuđuje se kod nas svašta, zato sam i namjerno napisala neke stvari jer naši ljudi nisu svjesni (ne svi, ali neki) da sve plaćamo, ali sve sve, nema besplatnog nigdje. Baš me zanima bi li im bilo ok pola toga da te novce sami fizički odvajaju svaki mjesec, a ne da to poslodavac radi za njih pa oni ni praktički ne vide/osjete koliko novaca odlazi. Ja nisam zadovoljna sa stanjem u našoj zemlji, meni je iskreno žao što moramo tražiti alternative i što moramo plaćati nešto što ionako već svi plaćamo. Mislim da zaslužujemo bolje, ali neće se ništa promijeniti dok se svijest ne promijeni i dok je veći problem onaj koji ukazuje na problem od samog problema.

      Znam da ima dobrih iskustava s porodima u bolnicama, nije mi bila namjera ovim člankom reći da isti ne postoji. No, svi oko mene imaju zaista ružne priče i ja sebi to nisam htjela. Meni je jako drago da si dobila vrhunsku uslugu <3.

      Meni je sestra gore baš pričala kako žene vole plašiti druge žene s pričama s poroda, a često to baš i nije tako grozno/loše kako one to prikazuju. Hvala ti puno <3

  7. Drago mi je što je sve proteklo u rdu i što ti je bilo lijepo iskustvo <3
    Znaš li možda kakvi su po pitanju cijepljenja? Što ako ne želim da moje dijete primi cjepivo?
    Hvala!

    1. Hvala ti :).. Hmm, cjepili su ju tamo protiv tuberkuloze, pitaju za pristanak tako da se može odbiti :)

  8. Rodila sam carskim jer je dijete bilo okrenuto na zadak. Isto sam se pripremala za vaginalni i premda kod planiranog carskog ne osjecas nista, moj je oziljak bolio. Bio je malen, precizan, nikakvih problema nisam imala s ranom, ali u petrovoj prerezu i misice i sve (iako su mi rekli da nece), a postoji opcija da kad ti zarezu kozu razmaknu misice pa te onda ne boli poslije cijela utroba. To me smetalo. Kazu jedno, naprave drugo. I zao mi je sto mi decko nije bio sa mnom. Nitko nije bio los prema meni, ali ni posebno dobar osim sestara na caricama koje su predivne zene.
    Zanima me jesu li tebe rezali skroz ili ne?
    Naravno, čestitam, predivno je postati mama maloj curici ❤️

    1. Mislim da su kod mene napravili to razmicanje, nisam sto posto sigurna, trebala bi pročitati otpusno pismo. Jesi mazala ili tretirala čime rez kasnije? Hvala ti <3

  9. Bavim se aromaterapijom pa sam si sama napravila ulje ili kremu, vise ne znam. Sa smiljem i uljem tamanua. Smilje je fantasticno za oziljke 😊Pogledaj https://www.facebook.com/Minimal-Chic-855258684544169/ ako te zanima, napravit cu ti ako zelis nesto protiv oziljaka i nesto za tebe ako hoces 😊

Leave a Reply

CommentLuv badge

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.