[Putopisi s Novog Zelanda] Mjesto koje zovem domom

 photo IMG_0255_zpsam1adbf5.jpg

Drage čitateljice i čitatelji, Kia Ora i dobro došli natrag! U prošloj kolumni sam vas upoznala s generalnim činjenicama o Novom Zelandu, kulturom, vremenom, običajima i problemima s kojima se susreće ova zemlja. Iskreno, nisam bila sigurna o čemu da vam pišem u ovoj kolumni dok nisam vidjela prijedlog jedne čitateljice u komentarima pa se ovom prilikom zahvaljujem na inspiraciji. :) Danas ću vam reći ponešto o tome kako su tekle moje pripreme za dolazak na Novi Zeland, što sam sve morala napraviti da dobijem vizu, izazovima s kojima sam se susretala, ali i stvarima kojima se veselim i zbog kojih mislim da je odluka o preseljenju koju sam donijela prije tri godine bila dobra ideja.

 photo feet_zpszvghibk8.jpg

Riverton, 01/01/2016

U prošloj kolumni sam napomenula kako sam na Novi Zeland došla prije tri godine, malo nakon što sam maturirala. Za bilo kakav dolazak na Novi Zeland na dulje od tri mjeseca vam treba viza. Novozelandska imigracija nudi razno razne vize koje vam omogućuju boravak na Novom Zelandu i ona za koju se prijavljujete, naravno, mora pokriti sve što namjeravate raditi na Novom Zelandu (studiranje, posao tijekom studiranja itd). Pošto sam ja odlučila doći studirati i ostati raditi i živjeti na Novom Zelandu barem na desetak godina ako ne i više, odlučila sam se prijaviti za studentsku vizu. Uvjete za bilo kakvu drugu vizu koja bi mi omogućila višegodišnji boravak nisam ispunjavala, ni blizu.

 photo hat_zpsozdekw9l.jpg

Prvi korak koji sam počela planirati i rješavati godinu dana prije odlaska bio je odabir fakulteta i smjera koji sam željela upisati. Pošto sam veliki “avanturist” i nemam mira nego mi se uvijek putuje i istražuje odlučila sam upisati hotelijerski i turistički menadžment zato što to mogu raditi bilo gdje u svijetu. To je smjer koji traje dvije godine i nakon toga dobijete diplomu na kojoj piše Diploma in Hotel and Tourism Management, ali na kraju nemate titulu. Na kraju sam upisala i treću godinu tj. promijenila smjer na Bachelor of Hotel. U Zagrebu sam završila IV Gimnaziju, a za upis na fakultet na Novom Zelandu mi je trebao prijevod svjedodžbi svih razreda srednje škole, svjedodžbe mature, bilo kakvih dodatnih svjedodžbi koje sam posjedovala (npr. diplome iz škole stranih jezika, pohvalnice, nagrade itd), pismo preporuke profesora iz srednje škole (meni je jedno bilo dovoljno, ali ovisi o fakultetu) i ono najbitnije, potreban vam je dokaz da govorite engleski jezik. Za to morate dobiti određeni broj bodova na IELTS, Cambridge ili TOEFL testu engleskog jezika. Bez panike – iako ovaj test morate platiti, pripreme i testiranje je moguće obaviti u Hrvatskoj. Ja sam pripreme i testiranje obavila u Zagrebu u Institutu za razvoj obrazovanja i dobila TOEFL diplomu koja je vrijedila dvije godine. Pripreme i testiranje se plaćaju odvojeno iako je vaš izbor hoćete li ići na pripreme ili ne. TOEFL test ne izgleda kao “normalni” ispit  u srednjoj školi, to su posebno osmišljeni zadatci koje rješavate na računalu i koji testiraju vaše razumijevanje, slušanje, pisanje i govorne vještine unutar zadanog vremena koji je ako se ja dobro sjećam trajao sat, sat i pol. Odlučila sam ići na pripreme iako je moj engleski (po procjeni mene i moje profesorice lol :)) tada bio dosta dobar i nisam požalila, pripreme su mi zaista pomogle kada je došlo vrijeme ispita i dobila sam skoro sve od mogućih 120 bodova. Profesorica koja je vodila pripreme je bila odlična i stvarno nas je dobro pripremila. Doduše, to je bila procedura 2012., ako želite znati više o tim testovima i testiranju evo linka na stranicu IRO-a: http://www.iro.hr/hr/standardizirani-testovi/toefl/.

Nakon toga je trebalo prevesti sve dokumente na engleski, ispuniti prijavnicu, skenirati sve dokumente i važeću putovnicu (prije svega ovoga napravite novi pasoš čak i ako vam stari još vrijedi, život će vam biti lakši kasnije) i sve to poslati, a zatim iščekivati odgovor fakulteta da vidite jeste li upali. Pošto školska godina na Novom Zelandu počinje u veljači potrebno je prijaviti se na fakultet par mjeseci ranije (ja sam se prijavila odmah nakon što sam dobila rezultate mature). Nakon što dobijete odgovor fakulteta i kažu da ste upali poslat će vam račun. Internacionalni studenti plaćaju punu cijenu školarine i morate odmah platiti cijelu godinu (plaća se godina po godina) za razliku od “domaćih” studenata koji mogu otplaćivati na rate ili kako god žele. Novi Zeland ne nudi nikakve stipendije za hrvatske državljane.

*Tips & Tricks: Ovisno o tipu studija godišnje internacionalne školarine mogu dosegnuti nevjerojatnih $33,000. Manja sveučilišta u manjim gradovima imaju niže cijene, a jednako su priznata.

U cijenu internacionalnih školarina ulazi cijena studija i osiguranja dok ste na Novom Zelandu kao student. Osiguranje je obvezno ako studirate na Novom Zelandu i imigracija će vas pitati kako ste osigurani – budite sigurni da to raščistite s fakultetom prije nego što uopće pošaljete dokumente za studentsku vizu.

 photo Garden_zpspajo7n5h.jpg

Queens Park garden, Invercargill

Zatim slijedi najstresniji dio (barem za mene) cijele ove priče – dobivanje studentske vize. Ovo možete učiniti sami ili možete naći imigracijskog “savjetnika” koji vam kaže sve što morate napraviti i vodi vas kroz taj proces (tu osobu naravno morate platiti).

E sad ovdje jedna *****velika napomena s puno zvijezdica, ako se odlučite naći takvog “savjetnika” provjerite ima li imigracija tu osobu na popisu službenih imigracijskih savjetnika. Bilo je puno slučajeva gdje su ljudi izgubili tisuće dolara i odbijene su im vize jer su se obratili prevarantima koji nisu imali pojma šta rade. Ako niste sigurni, pošaljite mail imigraciji s podacima te osobe i pitajte ih je li ta osoba na popisu! Ja sam sve ovo radila sama i dobila sam vizu od prve tako da ako se organizirate i pažljivo proučite što vam treba nema potrebe da trošite više nego što morate. :)

Nakon što vam je fakultet ponudio mjesto, platili ste račun i oni su vam poslali prihvatnicu (mjesto na fakultetu vam je garantirano nakon što platite), vrijeme je za ispunjavanje dokumenata za vizu. Sad kreće prava avantura. Svaka prijava za vizu se gleda kao poseban slučaj i hoće li vaša prijava završiti uspješno ili ne ovisi o razno raznim faktorima i o vašoj situaciji. Za vizu ćete morati otići na puni sistematski pregled kod liječnika koji je na popisu novozelandske imigracije (imaju popis liječnika za svaku zemlju), a na koji se morate naručiti i naravno, platiti. Ako se dobro sjećam bilo je negdje oko 1000 kuna. Za vrijeme tog pregleda će vam pregledati vid, procijeniti sluh, napraviti rendgen pluća, test urina, izvadit će vam krv, pogledati vam zube i procijeniti vaše psihološko stanje (bez brige, ako sam ja prošla tu stavku ostali ne bi trebali imat problema hahaha). Morat ćete reći ako ste ikada imali neuredne ginekološke nalaze (mislim da ovo ne moram objašnjavati), jeste li se ikada drogirali, pate li vaši bliži članovi obitelji od kakvih bolesti itd.

Odmah da vas upozorim: ako bolujete (ili ste prije bolovali) od bilo kakve ozbiljnije bolesti, uzimate lijekove, morate često na pregled i u bolnicu na motrenje vašeg zdravstvenog stanja, šanse da će vaša viza biti odbijena su jako, jako velike. Ovo pogotovo važi ako ste išli na dijalizu, imali tuberkolozu ili primili transfuziju krvi. To je zato što imigracija to vidi kao opasnost da ćete ako se razbolite, iako sve troškove liječenja snosili sami, svejedno zauzimati krevet u bolnici koji je mogao zauzeti Novozelanđanin ili da ćete morati ostati dulje od dopuštenog i biti opterećenje za njihov medicinski sustav. Završiti u bolnici na Novom Zelandu čak i s osiguranjem će vas koštati užasno puno. Na primjer, pitaju vas na prijavnici za vizu jeste li trudni i namjeravati li roditi dok ste na Novom Zelandu, ako kažete da samo porod će vas koštati $9,000. To funkcionira po principu prvo plati pa onda razgovaraj s osiguranjem da ti vrate novce.

*Tips & Tricks: Nakon rendgena pluća radiolog vam mora nalaz napisati rukom. Dobro ste pročitali, meni je mrak na oči pao kad su mi to rekli iz imigracije nakon što su zaprimili papire. Učite iz moje noćne more.

 photo IMG_0221_zpsmvwwrcti.jpg

Queens Park, Invercargill

I sad, šećer na kraju. Makar vi ispunili sve ove uvjete još uvijek morate dokazati imigraciji da se možete uzdržavati za vrijeme vašeg studiranja/boravka na Novom Zelandu. Odgovor tipa: “pa radit ću za vrijeme studija i tako se uzdržavati” ne prolazi, vjerujte mi. Imigracija traži od vas dokaz da na vašem računu sjedi spremno za troškove $15,000, što ugrubo znači da morate imati malo više od $1000 po mjesecu unutar godine dana. Tad sam mislila da nisu normalni, sad znam da ako $1000 razvučeš na mjesec dana (čak i u najjeftinijem gradu) trebali bi ti dići spomenik. Povrh tih $15,000 morate imati dovoljno novaca za avionsku kartu za nazad doma. Oni procijene koliko vam treba, ali recimo da će vam reći još dodatnih $1,800.

Naravno, svi vaši dokumenti moraju biti prevedeni na engleski od strane službenog prevoditelja (mora biti žig na prijevodima) što će vas ovisno o prevoditelju i količini dokumenata koštati oko 1000 kuna. Morati ćete nabaviti potvrdu o nekažnjavanju iz MUP-a. Također, morate platiti trošak obrade vize koji je isto negdje oko 1000 kuna. Ja sam morala sve dokumente slati poštom/DHL-om u London, ali mislim da se sad prijave za studentske vize mogu slati putem web stranice novozelandske imigracije.

Nakon svih ovih silnih brojkica sigurno se pitate – pa koliko stranih studenata uopće ide studirati na Novi Zeland. Dočarati cu vam to ovako: u mojoj grupi od 30 ljudi na fakultetu bilo je 20 stranaca. :) Zašto dolaze na Novi Zeland? Pa osim svih onih lijepih stvari koje sam vam opisala u prvoj kolumni: prirode, načina života, mentaliteta, dolaze naravno, zbog novca. Kao student na Novom Zelandu možete raditi 20 sati tjedno tijekom studija i 40 sati tjedno tijekom svih blagdana i ferija. Nakon što diplomirate imate pravo na posebnu kategoriju radne vize: odmah nakon što diplomirate dobijete pravo na godinu dana boravka na Novom Zelandu u svrhu rada. E sad, ako se brzo snađete, dobijete posao i iskažete se u tih godinu dana vaš poslodavac vam može (i često hoće) pomoći da dobijete “pravu” radnu vizu.

Na kraju svih tih viza svi ciljaju samo na jednu – residency. Residency je novozelandski ekvivalent američke Green Card. Residency je pravo neograničenog rada i boravka na Novom Zelandu s kojim također dobivate sva prava i povlastice koje imaju ljudi s novozelandskom putovnicom. Nakon 7 godina posjedovanja ove vize možete zatražiti novozelandsko državljanstvo i putovnicu.

Napomena: sve ovo je bilo moje osobno iskustvo za određeni tip studentske vize. Za sve službene informacije ovdje je link stranice novozelandske imigracije: http://www.immigration.govt.nz/.

 photo IMG_0374_zpsabe1qcmh.jpg

 photo IMG_0418_zpsjwvdkfs6.jpg

Roger Sutton Boardwalk, Invercargill

Eto, to je bila moja pustolovina s pripremama i dolaskom na Novi Zeland. :) Fast forward 3 years… diplomirala sam, dobila dozvolu stalnog boravka i novi stalni posao u hotelu u drugom gradu tako da istovremeno pišem ovaj post i pokušavam spakirati 20 pari cipela i tonu robe u tri kofera. Selim se u grad Te Anau (blizu Queenstowna) koji je poznati turistički grad s puno luksuznih hotela, okružen najljepšim prirodnim ljepotama Južnog otoka tako da jedva čekam da sve obiđem i vidim.

 photo IMG_0477_zpsyvvjj0kr.jpg

 photo IMG_0475_zpshqbnchia.jpg

*Fun Fact: Te Anau je jedno od par mjesta na Novom Zelandu gdje možete posjetiti popularne “glow worm caves”, špilje u kojima u kamenu žive crvi koji svijetle u mraku. Ova vrsta je autohtona za Novi Zeland. Ako ne vjerujete pogledajte sami J : https://www.realjourneys.co.nz/en/experiences/glowworm-caves/te-anau-glowworm-caves/

Da me danas pitate bi li sve to ponovila odgovor je – da! Trebalo mi je malo duže da dođem do tog zaključka jer mi je ponekad bilo dosta svega i doslovno sam samo htjela spakirat kofere i vratiti se doma. Da se nikada nisam odvažila na ovaj korak ne bi vidjela sve što jesam, upoznala ljude iz cijeloga svijeta, imala prijatelje na svakom kontinentu, naučila se toleranciji, naučila dvaput promisliti prije nego što otvorim usta, vidjela da je svijet onoliko velik kolika je naša znatiželja i žeđ za upoznavanjem nečeg novog.

A čemu se najviše veselim? Srpnju, kada ću sjesti na prvi od četiri aviona i provesti tri dana među oblacima samo da se vratim na jedino mjesto koje mogu nazvati domom. :)

Još slika

 photo whiterose_zpsimtnpqww.jpg

 photo rainonme_zpsqfv9nt7m.jpg

 photo Raindrops_zpsym64grqp.jpg

 photo Purple_zpss9ig6uii.jpg

 photo white_zpsohofekm8.jpg

 photo IMG_0229_zpsmyqfkx5g.jpg

 photo Ladyinwaiting_zpse1a0jzsb.jpg

Do sljedećeg čitanja, Nina xx

About Nina Mikulek

Nina je zagrepčanka sa novozelandskom adresom. Diplomirala je hotelijerstvo i turizam, a voli daleka putovanja i velike aerodrome, zanimljive knjige i dobru kavu, trčanje i boks, lakove za nokte i ruževe za usta. Najveći gušt joj je upoznavanje novih ljudi i slušanje njihovih životnih priča i avantura.

4 Replies to “[Putopisi s Novog Zelanda] Mjesto koje zovem domom”

  1. Divan članak! <3 :) Bome, procedura je poprilična, ali ja bih napravila sve isto kao i ti, Novi Zeland mi je san i jednom ću ga posjetiti, a za dalje – tko zna… :D

  2. Prelep clanak.Posle citanja i gledanja slika imam jos vecu zelju da odem a da li cu uspeti to niko ne zna :)

    Srdacan pozdrav Milos

  3. Hvala ti na ovom zanimljivom clanku-bio mi je gust citati ga! :)
    Ja sam odselila u Njemacku i slazem se sa svime sto si rekla na kraju.
    Kada bi mi dosle pomisli da bi najradije otisla kuci, sjetim se sto sam se prozivjela u ovo “kratko” vrijeme i da sam ostala u Zg-u, ne bi ni 1/3 toga.
    Tko je u mogucnosti, treba svakako pokusati jer se nema sto za izgubiti, naprotiv!
    :)

  4. Lepa prica, kao mladi ste krenuli u zivot i uspeli, moja zelja je bila takodje jos u toku studija poljoprivrede, otici na Novi Zeland, ali okolnosti nisu to dozvoljavale,… posle mnogo godina moj san pocinje da se ostvaruje, pre mese dana dobio sam job offer, prosao intervju, prikupio sva dokumenta, aplicirao za Essential Work Visa i cekam odgovor ! I ako mi je sada 45 godina, jos uvek je ostala zelja od studentskih dana za Novim Zelandom ! Snovi su moguci, treba samo verovati u njih !

Leave a Reply

CommentLuv badge

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.