[Baby tema] Naša prva dva mjeseca

Sjedim na podu s laptopom i keksom u jednoj ruci i gledam svoje malo čudo kako se lijepo igra u gymu. Napokon nam je stigao novi gym jer sam stari uništila u sušilici, eto sada znam da baby gymovi ne idu u sušilicu. Odnosno, Ikein baby gym ne može u sušilicu, možda neki i mogu, ali ja više neću riskirati jer kada ju stavim u baby gym onda imam nekih 20ak minuta za sebe. I to tek od nedavno, prije nije voljela biti odložena nigdje. Ona je u biti moj priljepak, najslađi priljepak ikada.

Djeca su čudo i tu ljubav ne mogu mjeriti s ničime do sada, s niti jednom ljubavlju, ali da je teško bome je. Nema napornijeg i odgovornijeg ”posla” na svijetu, a opet niti jedan posao vas neće toliko ispuniti. Posebno kada vam se bebica prvi put nasmije, a vi se tješite da se smije vama, a ne da ju muče plinovi.

Sada kada sjedim i gledam ju ne mogu vjerovati da će nam za koji dan biti dva mjeseca, kao da sam još jučer imala trbuh do zuba i čekala kada ću više roditi. Pred kraj trudnoće više nisam znala što bi sa sobom, samo sam htjela roditi. Vrijeme bi kratila filmovima, serijama i YT videima.

Tako sam znala gledati razno razne videe na temu dan u životu mame s novorođenčetom. Da se pripremim i vidim što me sve čeka, a i što bi bilo zgodno kupiti za bebicu da imam tih prvih mjeseci dok se ne ufuramo.

Sve što imam reći na to je – lies, lies, lies! Ona fina muzikica, mama s osmjehom od uha do uha, našminkana, bebica mirna i spava ili se igra sama – koje laži :D. No, ako ste mama takve mirne bebice  i dan vam zaista tako izgleda, zavidim vam totalno (you lucky bitches :D).

Meni je u ova dva mjeseca tetra pelena najbolji prijatelj, odustala sam od presvlačenja nakon što me beba pobljuje, a kosa mi je pak stalno svezana jer kad te beba počupa vidiš sve zvijezde. Kako je Sara jednom zaspala tako da me je rukicom uhvatila za pramen kose i mi smo, tj. ja sam tako iskrivljena s njom ležala dva sata (jer nisam htjela riskirati da ju probudim dok sebe oslobađam) ne pada mi više na pamet imati puštenu kosu u njenoj (budnoj) blizini.

Mi nemamo red, ni raspored i iskreno fućka mi se. Trenutno mi je jedino bitno da izvučemo živu glavu, i ona i ja. Dakle, moj dan ne počinje jutarnjim buđenjem, hranjenjem bebe, uređivanjem sebe itd. Moj dan nikada ne prestaje :D. Kako dojimo, onda sam se na fejs učlanila u grupu podrške dojenju, jer informacija nikada dosta, pa sam se znala zapitati pod što se točno ubraja noćno dojenje (kada se broje podoji kroz dan, je l’). Je li noćno dojenje ono iza ponoći, a što je s dojenjem u 4 ili 5 ujutro, spada li to pod dnevni podoj ili noć. Eto, time sam se ja bavila u kasnim večernjim satima dok bi Sara spavala na meni.

Moj dan traje 24 sata i nikakvog reda u tom danu nema, iako sada kako se bližimo tom drugom mjesecu izgleda da nekakvu rutinu možda ipak i imamo. Nazire se ili se ja nadam. Oh kako sam drugačiju viziju imala, koje naivno čeljade sam bila. Misliš si, presvučeš bebicu da nije mokra, nahraniš ju, poigraš se s njom i ona spava, a ti imaš par sati za sebe – i svi se grohotom nasmiju.

Prvih tjedan dana kako smo došli doma sam bila u šoku da netko može toliko plakati bez prestanka i bez obzira što ti napravio – dao joj da jede, spustio ju da spava, nosio i nunao je, ona je plakala i plakala. Onda sam naučila što je to skok u razvoju – noćna mora svakog roditelja.

Prvi mjesec mi je doslovno u magli, a prvog tjedna se evo stvarno majke mi ne sjećam. Znam da sam bila izvan sebe i da sam se još oporavljala od poroda te da sam tu i tamo znala zaspati na wc-u i to je sve čega se sjećam. Tek su mi zadnji tjedni malo bistriji :D.

Prvi mjesec sam doslovno preležala s njom u krevetu jer je jedino na meni htjela biti, a da ne plače bez prestanka. Ništa ju nije zanimalo, ništa, samo da jede i spava na meni, a ja sam do neba bila zahvalna mojoj mami koja mi je pomogla da nešto pojedem i odem na wc. Ne znam kako bi da nisam imala nikoga. Bila bi pregladnjeli smrdljivko u krevetu. To je najveća ironija, provedete cijeli dan u krevetu, a strgani ste i smrdite. Kada bi bile same, znala bi ju spustiti na kratko u krevetić i otrčati na wc te se brzo vratiti k njoj jer bi neutješno plakala, a meni bi se srce kidalo dok bi u wc-u odlučivala hoću li oprati zube ili pomokriti se. Znala bi ujutro tako ležati s njom u krevetu, ona bi spavala na meni, a ja bi razmišljala ako ću se uspjeti ustati na koju minutu bez nje hoću li ići nešto pojesti ili otići na wc srediti se malo. Tako da stvarno ne znam kako su žene u tim videima uspjela imati full makeup ujutro na sebi.

Naša jutra nekada počinju u 4, nekada u 5, a nekada Sara odspava i do 10, mislim ona odspava i pritom nekoliko puta u polusnu jede do tih 10, a ja zujim pored nje u krevetu. Onda valjda počne to jutro iliti buđenje. Nahranim ju još jednom ako traži, presvučem ju (nekada to presvlačenje traje neko vrijeme jer ili se pokaka taman kad ju presvučem ili se toliko zbljucka da moram kompletno novu robicu vaditi) i stavim ju da se igra (zadnjih desetak dana se hoće igrati u viperu/baby gymu – napredak!).

I nakon igranja ponovimo sve ispočetka i tako cijeli dan. Čovjek bi rekao ništa lakše, ali to traje CIJELI DAN, a pod cijeli dan mislim na 24 SATA. Nekada mi se po noći zna dogoditi da nisam sigurna kad se krene meškoljiti jesam li ju nahranila ili to tek trebam učiniti ili ju pak trebam uspavati do kraja :D.

Nekada u naš dan ubacim šetnju, prvi mjesec nam je za to bio divan jer je bilo prekrasno vrijeme, sunčano i toplo, ali Sara se ne voli voziti u kolicima. Tako da bi šetnja završavala tako da bi ju nosila u jednoj ruci, a gurala kolica s drugom rukom.

Onda smo otkrili nosiljke, za po vani imamo Ergobaby Adapt, a za po doma sam uzela u Mülleru Chibolo elastičnu maramu. One su mi spas! Preporodila sam se s nosiljkama jer fkt više nisam mogla ju nositi na rukama bez neke pomoći. Tako da ju sada ujutro nakon igranja utrpam u nosiljku i onda ona sa mnom kuha, sprema i radi sve što treba. Ona naravno zaspe nakon par minuta (ili malo više minuta) i tada stvarno imam tih sat ili dva za sebe. Sada si baš biram novu nosiljku jer kako Sarita voli puno papati tako već ima 5 kila i bome ju moja leđa počinju osjećati u toj elastičnoj.

Iako je stvarno teško, zaista uživam i ova dva mjeseca ne bi mijenjala ni za što pa ni za osam sati sna u komadu i jelo koje ne moram jesti na eks.

Kako ste mi vi, kakva su vaša iskustva ako ste mame?

p.s. ako je nešto u tekstu nesuvislo napisano imajte na umu da ga je natipkala osoba koja već dva mjeseca nije odspavala kako spada :D.

About Martina

Vizažistica sa zagrebačkom adresom koja se šminkanjem bavi već više od pet godina te ima vlastiti makeup studio (mm studio). Osim što šminka, veliki je zaljubljenik u kozmetiku i kozmetičke proizvode te se upravo zbog toga upustila u blogerske vode.

16 Replies to “[Baby tema] Naša prva dva mjeseca”

  1. Nikad necu zaboraviti kada smo stigle kući, samo sam mužu rekla jel mi to možemo… Jeli dijete za nas uopće. Prvi mjesec mi je bio najteži, ništa ne znaš. Doslovno smo gledali u nju pa cijele noći od straha. Sada već ima 8 mj i da je lakše nije, jer ona traži svoje i ne zanima je jesmo li mi umorni :) Ali biti mama je nešto sto niti jedna riječ ne zna niti može opisati. Niti sam ikad znala da ovakva ljubav postoji. Eto kod nas tako ponekad umorno ponekad ne :)

    1. Uh taj strah, sada je već oslabio, ali doslovno prvih tjedan dana nisam spavala jer sam ju samo gledala. Prvi mjesec je baš težak, posebno nama koji smo prvi put roditelji i totalno izgubljeni u svemu. Vjerujem da oni koji imaju više djece su s drugim djetetom ipak malo opušteniji. Da, dijete traži svoje, a ti snađi se druže :D. Ma ova ljubav se ne može opisati, samo zato vjerujem žene imaju dvoje, troje i više djece :D.

  2. lajkam to da nemate reda , tako smo i mi… i evo vec prolazi tako 3.godina :D

    1. Ha ha, ne tješiš me :D

  3. Jaoo kao da slusam svoje misli kad je moj djecak bio beba! Isto kao i kod tebe, dojila sam ga i to je bilo non stop! Po noci sam se budila po 8 puta da ga podojim. Kad je napunio nekih 8,9 mj sam odlucila stati sa dojenjem kad on napuni godinu dana. U nadi da ce bolje spavati. Sto je malo. Malo bolje. Kad bi me netko pitao “kad cete na drugooo?” Poludila bi, jer nisam mogla zamisliti da to opet pozelim proci. Danas moj djecak ima 3 god i radimo na drugoj bebi, dosla sam do toga (emotivno) da ja to mogu i ZELIM jos jednom! Ufff raspisala sam se, ugl zelim tebi i tvojoj bebici sve najbolje i stvarno je istina sta kazu: proci ce i to!

    1. <3.. Nitko ti ne kaže da je dojenje (na zahtjev) full time posao bez reda i rasporeda :D. Najgore mi je to bilo na početku, stalno sam ju dojila, stalno. Imala sam feeling da jedino što radim cijeli dan je da izmjenjujem jednu pa drugu dojku :D. Sad kad imam više mlijeka je puuuuno lakše, a na početku sam se mislila propucati.. Želim ti puno sreće i da vam brzo dođe druga bebica. Navodno je s drugom lakše :).

  4. Mama sam 5,5 mjesecnoj maleckoj od 9 kg., jel moram reci koliko ju je tesko drzati. Skok u razvoju nisam nikad primjetila a moja je beba s mjesec dana vec imala preko 5 kg tako da ona ocito ima stalno skok u razvoju. :-) Slazem se sa svakom recenicom. I da, dok se beba ne rodi, nemamo pojma sta nas ceka i kako smo naivne. Nekad mislim da je tako i bolje zivjeti u neznanju. Nasa 2 mj.su proletila, u tom periodu smo se preselili u veci stan i onda zbrisali na more gdje sam se preporodila jer je stvarno spavala ko beba cijele dane. U nosiljci se tek sad pocela nositi jer je dosad protestirala kad sam ju stavila u nju a nije mi se dalo slusati ju kako urla. Svi znamo kako bebin plac utjece na mamu. Drzi se mamice, nemam ti sto drugo za reci.

    1. Baš mi je mama neki dan rekla, dok me gledala kako plešem sa Sarom i uspavljujem ju, kako će mi biti teško kasnije tako ju uspavljivati kad bude imala više kila :D. Mi smo googlali kada je jedan dan samo plakala i cickala i nikako se nije mogla smiriti pa je po svemu ispao skok u razvoju. Imala ga je ja mislim dva puta u prvih mjesec dana i od onda se nije pojavljivao više. Mislim da to i ovisi o tome kojom brzinom ti mlijeko dođe jer oni kad ih pere taj skok u razvoju navlače si mlijeko dok im količina ne bude zadovoljavajuća. Ako si imala mlijeka na bacanje od početka onda vjerojatno zato nisi ni zamijetila skok, i bolje da nisi :). Hvala ti na komentaru i lijepim željama i tebi sve najbolje s maleckom želim :)
      Martina recently posted…[Baby tema] Naša prva dva mjesecaMy Profile

  5. Evo da te malo utješim, moj je bio vrlo slična beba kao tvoja malecka, nisi ga mogao spustit na minutu, odmah bi počeo plakat…i živio je na mami-dudi 48 sati dnevno…sad pred spavanje pročitamo priču, mama da pusu za lakunoć i ode soavati u svoju sobu a on se sam uspava u svom krevetu u svojoj sobi i spava cijelu noć…mislila sam da taj dan nikad neće doći, ali evo je…trebalo je SAMO skoro tri godine ali čuda su ipak moguća :)

    1. Ajme divota <3. Ne mogu vjerovati da tako mali se sam uspava, bravo! Imaš pametnu malu glavicu :)
      Martina recently posted…[Baby tema] Naša prva dva mjesecaMy Profile

  6. Ovo kao da je moja priča.Moja klinka ima skoro 11 godina, njezin brat skoro 8 i s oboje sam prošla isto. Prijateljica i ja smo rodile sa 3 dana razlike, njezina je spavala po 5 sati u komadu, moja je sa tjedan dana bila jedan dan budna od ujutro u 7 do 8 sati navečer i nijednom nije oka sklopila.Mrzila je vožnju u kolicima i svaka šetnja bi se svela na to da je nosim i guram kolica. Nosiljka me spasila psihijatrije, išla sam na wc, a ona je visila na meni u klokanici, usisavala, kuhala ,sve s njom. Nije spavala u krevetiću, već s nama i uspjela sam je izbaciti tek s tri godine jer je tada na njezino mjesto u našem krevetu došao brat. I s njim onda sve ispočetka. Uz sve to sam ih oboje dugo dojila, nju 22 mjeseca,njega 18 mjeseci i i dok su bili samo na majčinom mlijeku imala bezbroj i dnevnih i noćnih podoja. I sve se to preživi, vrijeme užasno brzo proleti i ni ne okreneš se pred sobom imaš klinku u petom razredu koja te sad muči s nekim drugim stvarima. I zato uživaj, sve se može izdržat, najbitnije je da su zdravi.

    1. Hhh, ima nas, ima nas.. :) Ne mogu vjerovati da je uspjela toliko dugo biti budna, a tebi svaka čast da si to izdurala i to s njih dvoje isto. Ma istina, sve mi to možemo izdržati :*
      Martina recently posted…[Baby tema] Naša prva dva mjesecaMy Profile

  7. Moj bebac ima 3 tjedna i zasad zaista samo spava i jede. Budi se svaka 3 sata i tad nastupa dojenje od nekih 20ak min, a onda opet spava. Tjekom noci jednako tako, budi se oko 1 pa oko 4 pa oko 7 tako da ja to brojim kao nocna dojenja. Ovo prije ne brojim pod nocne podoje jer ni ja jos ne spavam tada najcesce. 😅Nakon podoja spava u next to me kreveticu sto mi pase jer uspijem odspavat tih par sati do sljedeceg podoja, a pase i njemu ocito jer zaista brzo zaspi. Mama je bila cak i na kavici sa frendicama u tim pauzama kad on spava. Ne znam oce tako ostat, jerojatno ne kad pocne kuzit malo. Al vec ovakakav pocetak imat je super.

    1. Ajme divno <3. Baš ti lijepo spava. I mi imamo Next 2 me, na prste jedne ruke mogu izbrojati koliko je puta u njemu odspavala i to onak dva sata max :D. Iako je krevetić genijalan, ali ona mora meni biti bliže od toga :D. Ma ostat će ti tako sigurno, nema razloga da ne. Eventualno kada zubići budu izbijali onda bebice znaju biti nervoznije. :)
      Martina recently posted…[Baby tema] Naša prva dva mjesecaMy Profile

  8. Moj prvi bebač je bio kao beba s tih youtube clipova.. sisao i spavao. S 2 mjeseca je prespavao cijelu noć. Nije laž☺. Bila sam curka od 20 god koja je pauzirala s faxom da bi rodila. Imala sam snage i vremena svakog se jutra našminkati i poć s malim sama u grad (jer nam je tata nastavio studirati i dolazio doma samo vikendom). I učila sam uz njega. Kad sad o tome pomislim, ne mogu vjerovati.
    A onda sam 10 godina kasnije, rodila još jednog dječaka.. e taj je već bio kompliciraniji. A nakon godinu dana stigla je i curica. Cirkus totalni -tinejđer, toddler i novorođenče. Od tog trenutka u našoj kući tišina više ne postoji, haha.
    I kako se povisuje opterećenje, tako raste i naša majčinska snaga. Kao što si i sama rekla – koliko god bilo naporno, neprocjenjivo je i nezamjenjivo.
    Želim ti da uživaš u svom malenom savršenstvu i želim ti još beba❤

    1. Zavidim na prvoj bebici i kakva je bila :D. Iako, baš sam razmišljala kako bi i meni bilo lakše da sam rodila prije kojih 10ak godina. Manje smo opterećene, barem sam ja manje opterećena bila, u svojim 20-ima, a i više energije sam imala, definitivno. Ovako u 30-ima već imaš neke svoje navike, komoditet, rutinu i onda ti ovakvo jedno malo čudo sve poremeti. Ma neka, divna je to buka i nemir <3
      Martina recently posted…[Baby tema] Naša prva dva mjesecaMy Profile

Leave a Reply

CommentLuv badge